Sutra, 2. veljače 2024. godine, obilježava se Svjetski dan vlažnih staništa.
Svjetski dan vlažnih staništa obilježava se svake godine 2. veljače, na dan kada je 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru potpisana Konvencija o zaštiti vlažnih područja od međunarodnog značaja. Ramsarska konvencija obvezuje svaku zemlju potpisnicu na opće očuvanje vlažnih staništa na vlastitom teritoriju i predstavlja okvir za međunarodnu suradnju u zaštiti i održivom korištenju vlažnih staništa. Do sada joj je pristupilo 172 zemlje članice, koje su čak 2435 područja proglasila vlažnim područjima od međunarodnog značaja i koja ukupno zauzimaju površinu od 254 685 425 hektara.
Hrvatska je potpisnica Ramsarske konvencije od 1991. godine, a na Ramsarskom popisu su parkovi prirode Kopački rit, Lonjsko polje i Vransko jezero, te Posebni ornitološki rezervat Crna Mlaka kod Jastrebarskog i Delta Neretve.
Ove godine Svjetski dan vlažnih staništa se obilježava pod motom Vlažna staništa – dobrobit za čovječanstvo.
Iako prekrivaju svega 6% Zemljina kopna, vlažna staništa imaju izuzetnu ulogu u opskrbi vodom i hranom, pročišćavanju vode i obrani od poplava. Ublažavaju učinke klimatskih promjena vežući ogromne količine ugljikovog dioksida u svom sedimentu, a čak 40% dosad opisanih biljnih i životinjskih vrsta vezano je uz vlažna staništa. Vlažna staništa su najugroženiji ekosustavi na zemlji, nestaju tri puta brže od šuma. U posljednjih 50 godina izgubljeno je 50% svih vlažnih staništa u svijetu. Zbog svega toga potrebno je uložiti sve kapacitete kako bi očuvali i obnovili vlažna staništa.
Vrijednost vlažnih staništa vezana je i uz obnavljanje zaliha podzemnih voda, očuvanje prirodnih obala, zadržavanje hranjivih tvari i sedimenata i pročišćavanje vode. Ona pružaju i velike mogućnosti za razvoj turizma i rekreacije. Zbog česte prisutnosti čovjeka, danas predstavljaju i iznimnu kulturno – tradicijsku vrijednost.
Osim za životinjske i biljne vrste, vlažna područja imala su značajnu ulogu u razvoju ljudske civilizacije, o čemu svjedoči činjenica da su se prve civilizacije razvile upravo u dolinama rijeka i poplavnim ravnicama.
Vlažna staništa su ključna za očuvanje bioraznolikosti – ona su temelj održive budućnosti za ljude i prirodu.