Opća skupština Ujedinjenih naroda je rezolucijom A/RES/47/193 od 22. veljače 1993. odlučila da se 22. ožujka svake godine obilježi kao Svjetski dan voda s ciljem podizanja svijesti i skretanja globalne pozornosti na značaj i važnost vode te promicanja održivog korištenja vodnih resursa. Ovogodišnja tema Svjetskog dana voda je „Voda za sve“ i upućuje na razmatranje rješavanja svjetske vodne krize i identificiranje razloga zbog kojih toliko ljudi na svijetu nema pristup sigurnoj vodi.

Na Zemlji se nalazi oko 1,4 milijarde km3 vode (71% Zemljine površine). Većina te vode, čak 97,5% otpada na slanu vodu (mora i oceani), slatke vode ima 2,5%, a od toga su <1% rijeke i jezera, 30% podzemne vode, a 69,9% zamrznuto je na polovima. Samo je 0,8% od ukupne vode dostupno za ljudsku upotrebu što je 11,2 milijuna km3. Najveći problem je nedostupnost i neravnomjerna raspodjela pitke vode. Gotovo 500 velikih svjetskih rijeka je onečišćeno, te se smatra kako će tijekom 21. stoljeća u 17 zemalja Afrike i Azije potpuno nestati vode.

Pristup vodi i higijenskim uvjetima je međunarodno priznato ljudsko pravo. No ipak, više od dvije milijarde ljudi na našem planetu još uvijek žive bez sigurne vode, a njihova kućanstva, škole, radna mjesta, farme i tvornice bore se za opstanak i napredak. Potrebe marginaliziranih skupina društva – žena, djece, izbjeglica, autohtonih naroda, osoba s invaliditetom i mnogih drugih, često se zanemaruju, a ponekad i suočavaju s diskriminacijom pri pokušaju pristupa i upravljanja vodom koja im je, kao i svima nama, prijeko potrebna.

Po bogatstvu i dostupnosti vodnih izvora po stanovniku Hrvatska se, prema UNESCO-ovu izvješću, nalazi na 5. mjestu u Europi i 42. u svijetu. Jedna je od rijetkih zemalja koja u Europi i svijetu ima velike rezerve neonečišćene, zdrave pitke vode. Iako se sadašnji stupanj opskrbljenosti stanovništva vodovodnom vodom po županijama znatno razlikuje, postotak javne vodoopskrbe je dobar i u Hrvatskoj se vodovodnom vodom služi oko 88% građana, što je najčešći i najsigurniji način korištenja vode, a lokalne vodovode koristi oko 3% stanovništva, što je blizu prosjecima zemalja članica EU.

Glavni uzroci povećanja pritiska na vodne resurse su porast broja stanovnika, ekonomski rast, urbanizacija i industrijalizacija u svijetu koji je suočen s globalnom krizom i klimatskim promjenama što se očituje u sve većoj hidrološkoj varijabilnosti i s njom povezanih katastrofa. Zanemarivanje i ugrožavanje ekosustava onemogućava osiguranje neophodne vode za život i napredak. Potrebno je očuvati prirodne eko-sustave te gdje je potrebno provoditi i konkretne mjere njihove zaštite. Prirodna poplavna područja koja nisu urbanizirana i intenzivno korištena  doprinose zaštiti od poplava jer omogućavaju kontrolirano usmjeravanje rijeka u poplavne nizine. Održavanje močvarnih područja je važno zbog njihove uloge u pročišćavanju voda, ublažavanju poplavnih valova, kao i smanjenju količine oborinskih voda koje ulaze u kanalizacijske sustave.

Rješenja iz prirode mogu riješiti mnoge od vodnih izazova. Zasađivanjem novih šuma, ponovnim povezivanjem rijeka s njihovim poplavnim nizinama i revitaliziranjem močvarnih područja ponovno će se uspostaviti ravnoteža u vodnom ciklusu i poboljšat će se ljudsko zdravlje i kvaliteta života.