Svake godine 2. veljače obilježava se Svjetski dan vlažnih staništa s ciljem podizanja svijesti javnosti o važnosti očuvanja močvara i ostalih tipova vlažnih staništa za kvalitetu života ljudi i opstanak planeta.

Na taj je dan 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru potpisana Konvencija o zaštiti vlažnih staništa, kojoj je do danas pristupilo 169 država, uključujući i Republiku Hrvatsku, koje su čak 2290 područja proglasile vlažnim područjima od međunarodnog značaja i koja ukupno zauzimaju površinu od 2 149 748 km2.

Od 1900. godine izgubljeno je 64 % vlažnih staništa u svijetu. Cilj Ramsarske konvencije je osigurati njihovo očuvanje i razumno korištenje. Moto ovogodišnjeg obilježavanja Svjetskog dana vlažnih staništa je Vlažna staništa i bioraznolikost.

U vlažna staništa ubrajamo sve stalne ili povremene vode stajačice i tekućice, poplavne šume i travnjake i obalu mora. Očuvanje vlažnih staništa je od presudne važnosti  jer je uz njih vezan opstanak 40% biljnih i životinjskih vrsta u svijetu. Vlažna staništa, naročito močvare, su banke gena biološke raznolikosti, prirodne tvornice koje imaju sposobnost pročišćavanja voda i obnavljanja zaliha podzemnih voda. Ona učvršćuju obale i štite obalna područja od vremenskih nepogoda, zadržavaju hranjive tvari i sedimente, ublažavaju klimatske promjene jer imaju veliku sposobnost pohrane ugljikova dioksida iz atmosfere i pružaju nam zaštitu od poplava. Sve usluge koje koristimo iz prirode moramo koristiti racionalno i na održiv način, a vlažna staništa su najugroženiji ekološki sustavi upravo zbog prekomjernoga iskorištavanja njihovih resursa, isušivanja i onečišćenja, te je Svjetski dan vlažnih staništa prilika da se ukaže na izuzetnu biološku raznolikost takvih staništa, njihovu vrijednost i važnost očuvanja.