Međunarodna noć šišmiša obilježava se od 1997. godine i to posljednjeg vikenda mjeseca kolovoza, pod okriljem Sporazuma o zaštiti europskih populacija šišmiša (EUROBATS).

U Hrvatskoj je zabilježeno 35 vrsta šišmiša i svi su strogo zaštićeni. Unatoč tome što imaju vrlo mali broj prirodnih neprijatelja, danas su jedna od najugroženijih skupina. Najčešće prirodne neprijatelje sove i mačke, šišmiši mogu izbjeći jer lete brzinom od 18 do 29 km/h, a neke vrste i iznad 50 km/h.

Najveći neprijatelj šišmiša je čovjek koji mijenja i uništava njihovo stanište. Gdje žive šišmiši? Tijekom života koriste različite tipove staništa. Najčešće su to listopadne šume bogate kukcima, ali i livade, rijeke i jezera. Iste vrste se koriste jednim tipom staništa za porodiljske kolonije ljeti, a drugima za skloništa u kojima hiberniraju zimi (špilje, jame, pukotine stijena i napušteni rudnici). Osim prirodnim, šišmiši se koriste i umjetnim staništima poput tavana zgrada, crkava itd.

Jedan od važnih uzroka stradavanja šišmiša su i predrasude te strah kod ljudi zbog nepoznavanja šišmiša i njihova ponašanja.

Predrasuda 1: šišmiši piju krv –  samo tri vrste šišmiša koje žive u srednjoj i južnoj Americi se hrane krvlju. Međutim krv ne piju, već ju ližu. Pregrizu kožu, najčešće krave, te s male ranice ližu krv.

Predrasuda 2: šišmiši se zalijeću i petljaju u kosu – zbog razvijenog sustava eholokacije (ispuštanjem ultrakratkih zvučnih signala koji se odbijaju od prepreka u prostoru), šišmiši niti u skučenom i potpuno zamračenom prostoru neće završiti u kosi.

Predrasuda 3: slijep kao šišmiš – svi šišmiši imaju oči kojima vide, ali zbog aktivnosti noću oslanjanju se na eholokaciju. Šišmiši isključivo noću prelaze udaljenosti od oko 30-50 km od mjesta spavanja i svrha im je ponajprije potraga za hranom (kukcima aktivnim noću).

Zašto su šišmiši važni? U jednom satu jedan šišmiš ulovi 500 – 1000 kukaca, odnosno tijekom jedne noći pojede količinu plijena koja iznosi i do jedne trećine njegove mase tijela. Šišmiši su jedini organizmi koji reguliraju brojnost noćnih kukaca od kojih su mnogi štetnici, odnosno reguliraju prirodnu ravnotežu.

Šišmiši su indikatorska vrsta, pokazatelj su kvalitete i zdravlja našeg okoliša. Jedna od aktivnosti Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom Virovitičko-podravske županije je i praćenje prisutnosti i brojnosti šišmiša, te ovom prilikom zahvaljujemo svima koji su nam dostavili podatke o uočenim jedinkama i kolonijama. (foto: www.haop.hr, www.tragus.hr)