Aktivnosti
Monitoring kockavice (Fritillaria meleagris L.)
na području Virovitičko-podravske županije
Praćenje stanja (monitoring) kockavice u Virovitičko-podravskoj županiji provode djelatnici Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom Virovitičko-podravske županije. Monitoring kockavice provodi se u ožujku na ukupno 5 trajnih ploha, koje se protežu općinom Suhopolje od naselja Pepelana do naselja Slavonska Pivnica. Ove godine evidentirano je novo stanište kockavice u šumskom predjelu na području općine Crnac.
Prava kockavica, močvarni tulipan ili logorica strogo je zaštićena Natura 2000 vrsta iz porodice ljiljana. Karakterističnog je izgleda i lako ju je prepoznati po izgledu listova ocvijeća koji nalikuju šahovskoj ploči. Raste na vlažnim livadama uz šafrane, visibabe, kukurijek i druge proljetnice koje zajedno na livadama stvaraju poseban prizor u ljubičastoj, bijeloj i svijetlo zelenoj boji. Moguće ju je pronaći i u svijetlim, otvorenim i vlažnim šikarama i šumama. Rasprostranjena je na području središnje, sjeverne i sjeveroistočne Hrvatske, uz nekoliko izoliranih nalazišta na području Velebita. Nažalost, vlažnih livada je sve manje zbog pretvaranja u obradive površine. Prirodni procesi također utječu na smanjenje brojnosti kockavice i gubitak staništa. Drvenasta vegetacija koja preuzima livadu zbog prestanka košnje i ispaše onemogućuje rast kockavice. Zbog gubitka staništa, uvrštena je u Crvenu knjigu vaskularne flore Hrvatske kao osjetljiva vrsta (VU). Strogo je zaštićena vrsta temeljem Zakona o zaštiti prirode, te ju nije dozvoljeno brati. Biljka je otrovna, osobito za sisavce. Kako izgleda kockavica, možete vidjeti u fotogaleriji.
Zimsko prebrojavanje ptica vodarica (IWC)
Djelatnici Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom Virovitičko-podravske županije i ove godine sudjelovali su u tradicionalnom međunarodnom zimskom prebrojavanju ptica vodarica (IWC). Ovaj projekt međunarodnog i nacionalnog značaja ove godine koordiniran je od strane Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode (HDZPP), Udruge Biom i Udruge Zeus.
Akcija je na području Virovitičko-podravske županije provedena u periodu od 10. do 17. siječnja 2020. godine. Na 10 promatranih vodenih staništa, djelatnici Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom Virovitičko-podravske županije evidentirali su 13 vrsta ptica, odnosno ukupno 627 jedinki, od čega je evidentirano 6 vrsta ptica vodarica, sa ukupno 543 jedinke. Zimskim prebrojavanjem nastoji se zabilježiti reprezentativni dio populacije svake vrste. Uspoređivanjem podataka iz prethodnih godina sa ove godine utvrđenim stanjem, procjenjuje se status populacija (rastu li, padaju ili su stabilne) i ugroženost pojedinih vrsta. Na osnovu tih saznanja planira se zaštita najugroženijih vrsta i njihovih staništa.
Zimsko prebrojavanje ptica vodarica (International Waterbird Census, IWC) organizira svjetska organizacija za zaštitu močvarnih područja Wetlands International, a cilj ovog projekta je bolje razumijevanje ugroženosti vrsta i staništa kroz monitoring brojnosti ptica na vodenim površinama. Tijekom siječnja svake godine, u organizaciju brojanja uključene su javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima, organizacije civilnog društva, obrazovne ustanove i volonteri. Siječanj je pogodan za prebrojavanje vodarica jer je najhladniji mjesec u godini, te se smatra da su do tada sve ptice vodarice na svojim zimovalištima, a još nisu započele s proljetnom seobom te zbog toga neće doći do dvostrukog prebrojavanja.
Monitoring kockavice
Jedna od proljetnih aktivnosti djelatnika Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom Virovitičko-podravske županije je monitoring kockavice (Fritillaria meleagris L.). Monitoring se provodi na ukupno 5 trajnih ploha koje se protežu od naselja Pepelana do naselja Slavonska Pivnica, općina Suhopolje.
Kockavica je ukras proljetnih livada, privlačna zeljasta trajnica koja izgledom podsjeća na tulipan. Cvjetovi su oblikom i bojom specifični: veliki su i teški zbog čega vise te su crveno-smeđe do purpurno obojeni, sa svjetlijim i tamnijim šarama. Ove šare tvore uzorak šahovnice od čega potječe i hrvatski naziv za ovu vrstu – kockavica. U prirodi se mogu naći i cvjetovi potpuno bijele boje. Počinje cvjetati tek nakon pet do osam godina, a može doživjeti starost od čak 30 i više, godina. Otrovna je, pogotovo za sisavce. Razmnožava se sjemenom i vegetativnim putem (lukovicama). Rasprostranjena je na području središnje, sjeverne i sjeveroistočne Hrvatske, uz nekoliko izoliranih nalazišta na području Velebita.
Kockavica je uvrštena u Crvenu knjigu vaskularne flore Hrvatske zbog gubitka vlažnih livada na kojima raste. Strogo je zaštićena temeljem Zakona o zaštiti prirode. Staništa kockavice nestaju uslijed zarastanja vlažnih livada ili njihovog isušivanja radi širenja građevinskog ili poljoprivrednog zemljišta.
Uz monitoring kockavice prema za to predviđenom obrascu, djelatnici evidentiraju i prisutnost ostalih proljetnica poput proljetnog šafrana (Crocus vernus L.), drijemovca (Leucojum vernum L.), bijele šumarice (Anemone nemorosa L.), žute šumarice (Anemone ranunculoides L.), mirisavog kukurijeka (Helleborus odorus) i ostalih biljaka. Proljetnice su danas sve ugroženije iz više razloga: pretjerano sabiranje, direktno uništavanje staništa, nestanak oprašivača (pčela, bumbara i leptira), zarastanje travnjaka uslijed prestanka košnje i ispaše, strane invazivne vrste koje imaju tendenciju širenja i preuzimanja staništa. Mnoge vrste proljetnica su zaštićene ili strogo zaštićene vrste i kao takve ih je zabranjeno brati. Opis biljaka kojima prijeti izumiranje nalazi se u Crvenoj knjizi vaskularne flore Hrvatske.
(Izvor: www.haop.hr, foto: Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom Virovitičko-podravske županije)
Monitoring crne žune
Djelatnici Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom Virovitičko-podravske županije provode godišnji monitoring crne žune (Dryocopus martius). Glavni cilj monitoringa je pratiti promjene u veličini populacije i rasprostranjenosti vrste. Ove godine na području Virovitičko-podravske županije, prisutnost crne žune potvrđena je na 9 od ukupno 14 istraživanih točaka.
Crna žuna obitava u starim šumama. Najveća je ptica iz porodice djetlovki u Hrvatskoj. Prepoznatljiva je po crnoj boji perja, te crvenim tjemenom i kukmom kod mužjaka te crvenim zatiljkom kod ženki. Potrebna su joj stara, raspadajuća stabla i panjevi za hranjenje te visoko drveće za gniježđenje i odmor. Važna je vrsta u europskim šumama jer je jedina vrsta ptice koja radi velike rupe za gniježđenje koje kasnije koriste druge dupljašice.
Crna žuna je monogamna ptica. Par zajedno provodi sezonu gniježđenja, a izvan sezone su samotne. Gnijezdi u periodu od travnja do srpnja u duplji koju izdubi u visokom stablu na visini od 4-25 metara. Duplja može biti duboka do 60 cm, promjera oko 11 cm. Polaže 4-6 jaja na kojima leži 12-14 dana. Hrani se ličinkama i odraslim mravima te kornjašima koji žive u kori drveća. Kukce vješto vadi dugačkim ljepljivim jezikom koji je na vrhu opskrbljen rožnatim izdancima. Hrani se i trulim trupcima na tlu koje otvara udaranjem velikim snažnim kljunom.
Crna žuna trenutno nije ugrožena (sukladno IUCN kriterijima), ali je pod stalnim pritiskom i potencijalno je ugrožena ako bi se pritisci nastavili. Čimbenici koji ju ugrožavaju su jednaki kao i za druge šumske djetlovke i većinu drugih šumskih vrsta ptica: intenziviranje šumarske prakse (koje rezultira gubitkom starog drveća, kraćim razdobljima obnove šuma, uklanjanjem mrtvih stabala, smanjenjem broja vrsta drveća i strukturalne raznolikosti sastojina).
(Izvor: www.haop.hr, Dumbović Mazal, V., Lucić, V. (2015): Monitoring lastavica i piljaka u Hrvatskoj, Državni zavod za zaštitu prirode i Udruga BIOM, Zagreb, foto: Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom Virovitičko-podravske županije, www.međimurska-priroda, www.ptice.info )
Monitoring bijele rode
Na području Virovitičko-podravske županije monitoring bijele rode (Ciconia ciconia L.) provodi Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom Virovitičko- podravske županije od 2014. godine. Ove godine monitoringom je zabilježeno 87 gnijezda bijele rode i 67 mladih roda. U svrhu prikupljanja različitih podataka važnih za razumijevanje migracije i mogućih uzroka niske stope preživljavanja bijelih roda provodi se prstenovanje mladih bijelih roda. Ove godine prstenovano je 14 ptića.
Prema Zakonu o zaštiti prirode, bijela roda je strogo zaštićena. Zabranjeni su svi oblici namjernog hvatanja i ubijanja, namjernog uznemiravanja ptica (posebno u vrijeme razmnožavanja i migracije), namjernog uništavanja ili uzimanja jaja, gnijezda ili legla, oštećivanje ili uništavanje područja njihova razmnožavanja ili odmaranja. Zaštićena je i međunarodnim konvencijama: Bernskom konvencijom (Konvencija o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa) i Bonnskom konvencijom (Konvencija o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja).
Ugrožena je zato što je njezin život usko povezan uz čovjeka i vlažna staništa bogata hranom. Gnijezda koja mogu težiti i 1000 kg grade oba roditelja na krovovima kuća i gospodarskim objektima, električnim stupovima i drveću, a hrani se na poljoprivrednim površinama i vlažnim livadama. Opstanak bijele rode ovisi o našem trudu u očuvanju prirodnih staništa i tradicijskih krajolika koja su osobito ugrožena zahvatima isušivanja, intenzivnom poljoprivredom i uporabom pesticida, zagađenjem vode i okoliša te zapuštanjem ili prenamjenom pašnjaka i livada.
Projekt „Zaštita i očuvanje bijele rode (Ciconia ciconia)“ na području Virovitičko – podravske županije provodi se temeljem Ugovora o dodjeli sredstava donacije za provedbu projekta između Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološke mreže Virovitičko – podravske županije od 2010. godine. Godišnju naknadu u iznosu od 700,00 kuna imaju pravo primati vlasnici objekata na kojima se nalazi gnijezdo bijele rode (naknadu nije moguće dobiti za gnijezda na stupovima) i služe im za popravak i zamjenu krovišta zbog štete koju gnijezda čine svojom težinom i rode gniježđenjem tijekom godina.
(Izvor: www.ptice.hr, foto: Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom Virovitičko-podravske županije)
Monitoring lastavica i piljaka
Monitoring lastavica i piljaka jedna je od aktivnosti djelatnika Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom Virovitičko-podravske. Cilj monitoringa je prikupiti podatke o veličini populacije i području rasprostranjenosti koji se koriste za ocjenu stanja očuvanosti lastavica i piljaka. Kvaliteta staništa prati se posredno, tj. prema podacima o intenzitetu poljoprivrede u Hrvatskoj, kartama staništa i korištenja staništa te stanju klime. Lastavice i piljci u Hrvatskoj obitavaju u periodu od ožujka ili početka travnja pa sve do rujna i početka listopada. Na području Virovitičko-podravske županije na promatranim kvadrantima, utvrđeno je 56 aktivnih gnijezda lastavica i piljaka.
Sve vrste lastavica karakterizira sitno tijelo, kratak vrat, širok i kratak kljun te duga i šiljasta krila. Lastavice je lako prepoznati po vanjskim repnim perima koja su dosta duža od ostatka repa, jednolično tamnoj leđnoj strani, te po svijetloj donjoj strani tijela uz iznimku grla koje je tamnije u kombinaciji tamno crvene i plave boje. Piljci su odozgo crni s plavim odsjajem, a juvenilne jedinke (mladi ptići) su smećkasto obojene. Za razliku od lastavice, rep je tek plitko rašljast.
Lastavice rade zdjeličasto gnijezdo od blata otvoreno s gornje strane najčešće u unutrašnjosti objekta. Za razliku od lastavica, piljci svoje gnijezdo smještaju s vanjske strane zgrada, ispod nadstrešnice ili krova. Grade kuglasto gnijezdo od blata, a ulaz je kroz mali otvor na vrhu jedne strane.
Uzroci koji utječu na smanjenje brojnosti i rasprostranjenosti lastavica i piljaka su sljedeći:
– smanjenje brojnosti kukaca koji su izvor hrane za lastavice i piljke zbog uporabe kemijskih sredstava u poljoprivredi
– nestanak stoke iz staja koja je lastavicama osiguravala toplinu tijekom gniježđenja, ali i izvor hrane (kukci u staji)
– ekstremne vremenske prilike (nagla zahlađenja i obilne kiše) tijekom sezone gniježđenja
Prema Crvenoj knjizi ptica (Tutiš i sur. 2013.) IUCN kategorija ugroženosti za lastavice i piljke je najmanje zabrinjavajuća vrsta (LC). Prema Zakonu o zaštiti prirode (80/13) i Pravilniku o strogoj zaštiti vrsta (NN 114/13) obje su strogo zaštićene vrste u RH. Mjere očuvanja za lastavice i piljke nisu planirane.
(Izvor: Dumbović Mazal, V., Lucić, V. (2015): Monitoring lastavica i piljaka u Hrvatskoj, Državni zavod za zaštitu prirode i Udruga BIOM, Zagreb, foto: Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom Virovitičko-podravske županije, www.haop.hr )
Monitoring pčelarica
Na području Virovitičko-podravske županije provodi se monitoring pčelarice (Merops apiaster), jedne od najšarenijih ptica u Europi. Potvrđena je prisutnost pčelarica na 4 od ukupno 10 istraživanih lokacija.
Pčelarica je ptica selica koju je lako prepoznati zbog šarene obojanosti perja. Donji dio tijela joj je plavo-zelene boje, dok je gornji dio uglavnom crveno-smeđe boje. Ispod kljuna može se vidjeti široka žuta mrlja, a crni povez joj prelazi preko crvenog oka. Ime je dobila po tome što se hrani kukcima (opnokrilcima), odnosno i pčelama te zbog toga nije omiljena ptica među pčelarima. Međutim, pčele nisu njen omiljen plijen, upravo suprotno. Radije će uloviti i pojesti veći plijen poput vretenca ili stršljena. Mužjak prije parenja ženki donosi ulovljenog kukca čime dokazuje da je on pravi izbor. Gnijezdi u kolonijama, a gnijezda kopa u pijesku duž strmih obala rijeke Drave ili sve češće u iskapalištima pijeska. Tuneli su dugi 1 do 1,5 metra, ponekad i do 2,7 metara, promjera 4 do 5 cm.
Rasprostranjena je u Europi, sjevernoj i južnoj Africi. U Hrvatskoj boravi od travnja do rujna. Pčelarica je strogo zaštićena vrsta te je zabranjeno je namjerno ubijanje i uništavanje njihovih gnijezda.
(Izvor: www.haop.hr, foto: Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom Virovitičko-podravske županije, www.ptice.net )
Monitoring leptira
Djelatnici Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološke mreže Virovitičko-podravske županije treću godinu zaredom provode monitoring leptira na lokacijama diljem županije. Leptiri su jedna od najvažnijih indikatorskih vrsta jer se najlakše uoči njihov nestanak ili smanjenje brojnosti populacije. Indikatorske vrste nam ukazuju na sve ekološke promjene koje mogu dovesti do smanjenja brojnosti ili potpunog nestanka vrsta s određenog područja. Važno je što ranije uočiti pad bioraznolikosti jer tada možemo na vrijeme reagirati i pokušati pronaći uzroke i moguća rješenja.
S obzirom na vrijeme aktivnosti, dijelimo ih na danje leptire i noćne leptire. Noćni leptiri su daleko brojniji, a pojedine vrste su aktivne i danju. Prema Crvenoj knjizi danjih leptira, samo 10 % leptira na svijetu pripada danjim leptirima, a svi ostali pripadaju noćnim leptirima. U Hrvatskoj je zabilježeno 197 vrsta danjih leptira. Očuvanje biološke raznolikosti leptira je potreba i obaveza svih nas jer leptiri nisu samo ukras livada. Njihove uloge u ekosustavu su brojne:
– nakon pčela, najvažniji su oprašivači biljaka (pri hranjenju nektarom prenose pelud s jednog cvijeta na drugi)
– gusjenice i leptiri su izvor hrane brojnim predatorima
– na temelju njihove prisutnosti i brojnosti možemo približno ocijeniti stanje i očuvanost okoliša te u duljem razdoblju pratiti promjene u staništima
– ukras livada
Prema Crvenoj knjizi leptira, jedan od osnovnih razloga gubitka staništa leptira je napuštanje tradicionalnog stočarstva i prestanak košnje livada koje brzo zarastaju. Redovita kosidba ili ispaša travnjaka odgovarajućim brojem stoke, uz povremeno ručno ili mehaničko uklanjanje drvenastih biljaka, najbolji je način očuvanja bioraznolikosti na travnjacima te jedini koji može spriječiti njihovo zarastanje.
Dio biološke raznolikosti leptira Virovitičko – podravske županije prikazan je u fotogaleriji.
(Izvor: www.haop.hr, foto: Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom Virovitičko – podravske županije)
Monitoring običnog jelenka
Djelatnici Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom Virovitičko-podravske županije provode monitoring jednog od najvećih kukaca Europe, običnog jelenka (Lucans cervus). Mužjaka i ženku je vrlo lako razlikovati zbog izraženog spolnog dimorfizma. Ime su dobili po čeljusti mužjaka koje nalikuju jelenskom rogovlju. Čeljusti mužjaka imaju ulogu u udvaranju i borbi s drugim mužjacima. Razvojni ciklus jelenka traje 6 godina. S obzirom na svoju veličinu tijela (mužjaci dosežu veličinu i do 8 cm), lete sporo i uglavnom u sumrak.
Najviše ih nalazimo u hrastovim šumama, ali i u ostalim listopadnima šumama sa starim raspadajućim stablima. Uloga jelenka u šumskim ekosustavima je presudna za procese razlaganja drvnog materijala u listopadnim šumama. Stara i raspadajuća stabla jelenku pružaju izvor hrane te mjesto za polaganje jajašaca. Upravo je uklanjanje takvih stabala iz šume najveća prijetnja opstanku ličinki jelenka u šumama. Nemogućnost izmjene genetičkog materijala među različitim populacijama ove vrste uzrokovana fragmentacijom staništa, također je jedan od bitnih čimbenika koji utječu na brojnost ovog kukca. Ostavljanje trulih stabala (debla i panjeva) ili dodavanje novih u šume, parkove i vrtove može poboljšati kvalitetu staništa za jelenka.
Zakon o šumama (NN 140/05, 82/06, 129/08, 80/10, 124/10, 25/12, 68/12) propisuje održivo gospodarenje kao praksu koja uključuje široki spektar aktivnosti poput ostavljanja mrtvog i trulog drva i starih stabala s ciljem očuvanja biološke raznolikosti u šumama.
Zakon o zaštiti prirode (NN 80/13) propisuje obvezu proglašavanja područja Ekološke mreže Republike Hrvatske važnih za očuvanje jelenka kao vrste od osobitog značaja za Europsku uniju i Republiku Hrvatsku.
(Izvor: www.haop.hr, foto: Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom Virovitičko-podravske županije)
Preliminarno utvrđivanje prisutnosti šišmiša
Šišmiši su indikatorska vrsta, pokazatelj su kvalitete i zdravlja našeg okoliša. Jedna od aktivnosti Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom Virovitičko-podravske županije bila je i preliminarno utvrđivanje prisutnosti šišmiša na potencijalnim staništima. Lokacije mogućih staništa odabrane su na temelju informacija dobivenih od strane Zavoda za zaštitu prirode i dojavama javnosti.
Šišmiši pripadaju skupini sisavaca i jedna su od najviše proganjanih i najmanje proučenih skupina životinja. Indikatorska su vrsta što znači da njihova prisutnost predstavlja zdrav okoliš. U Hrvatskoj je zabilježeno 35 vrsta šišmiša i svi su strogo zaštićeni. Unatoč tome što imaju vrlo mali broj prirodnih neprijatelja, danas su jedna od najugroženijih skupina. Tijekom života koriste različite tipove staništa. Najčešće su to listopadne šume bogate kukcima, ali i livade, rijeke i jezera. Iste vrste se koriste jednim tipom staništa za porodiljske kolonije ljeti, a drugima za skloništa u kojima hiberniraju zimi (špilje, jame, pukotine stijena i napušteni rudnici). Osim prirodnim, šišmiši se koriste i umjetnim staništima poput tavana zgrada, crkava itd. Lete brzinom od 18 do 29 km/h, a neke vrste i iznad 50 km/h. Hrane se noću aktivnim kukcima i na taj način reguliraju njihovu brojnost. U jednom satu šišmiš ulovi 500 – 1000 kukaca, odnosno tijekom jedne noći pojede količinu plijena koja iznosi i do jedne trećine njegove mase tijela.
Šišmiše u Hrvatskoj u najvećoj mjeri ugrožava gubitak skloništa i lovnog staništa. Smanjivanje broja drveća s dupljama, uporaba insekticida, onečišćenje vode samo su dio mogućih uzroka pada broja šišmiša. Jedan od važnih uzroka stradavanja šišmiša su i predrasude te strah kod ljudi zbog nepoznavanja šišmiša i njihova ponašanja.
(Izvor: www.haop.hr, foto: Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom Virovitičko-podravske županije, www.prirodahrvatske, www.ptice.info, www.tragus.hr )
